Povijest, razvoj i značaj samostana Rumbeck
1. Uvod
Vraćanje povijesnog značaja koje je ono imalo u svoje vrijeme i posvećivanje pažnje samostanu Rumbeck, između ostalog, zadaća je udruge za potporu selu i samostanu Rumbeck eV. Buđenje povijesne svijesti i razvijanje koncepcija za daljnji razvoj samostana među prioritetnim su zadaćama potporne udruge.
Još uvijek vidljivi tragovi samostanskog djelovanja igraju važnu ulogu u razumijevanju samostanskog gospodarstva i njegovih temelja. Aktualni projekti koji će biti predstavljeni kasnije uklapaju se u ovo osnovno razumijevanje. S jedne strane žele budućim naraštajima razjasniti važnost samostana i svoje izjave, as druge strane obnoviti ili učiniti vidljivima izgubljene povijesne sastavnice samostana.
2. Povijest samostana Rumbeck
Godine 1185. grof Heinrich Ivon Arnsberg darovao je svoju glavnu farmu u Rumbecku samostanu Wedinghausen, koji je osnovan neposredno prije toga, 1170. godine. Naziv mjesta "rurae becke" odnosi se na potok Ruhr koji prolazi pokraj farme. Nedavno osnovani samostan Rumbeck zaokružio je krajolik samostana Arnsberg, koji se sastoji od samostana Wedinghausen kao vodećeg samostana, kao i Oelinghausen (ženski samostan, osnovan 1178.) i Rumbeck (također ženski samostan, osnovan 1190.). Prve zborašice u Rumbecku potječu iz Bredelara, gdje je postojao samostan premonstrata.
bila napuštena i tamošnje časne sestre morale su dobiti novi dom.
Od malih početaka, Rumbeck je postao središnje gospodarsko mjesto u dolini Ruhr tijekom gotovo 900 godina povijesti samostana. Glavno gospodarstvo (175 ha zemlje, 725 ha šume) nastavilo je s radom i služilo je za opskrbu samostana. Tu je radilo oko 60 ljudi koji su živjeli u malim kućama u neposrednoj blizini. Tako je nastalo selo Rumbeck. Samostan je imao i dodatno osoblje od više od 30 ljudi, prvenstveno 20 zborašica i 10 sestara. Samostan je u cijelosti vodio prepozit koji je biran iz samostana samostana Wedinghausen.
Rumbečki župnici bili su vrlo uspješni i vodili su samostan u sve nove gospodarske prilike
Održi se. Samostan se sve više bogatio. Ova uspješna povijest naglo je završila pod Napoleonom. Godine 1804. samostan je raspušten i prešao pod državnu upravu. O samostanskom imanju u početku se brinuo upravitelj, ali je država kasnije obrt prodala privatnom poljoprivrednom poduzetniku. Žitnica, čije su ruševine i danas vidljive, izgorjela je 1914. godine zajedno s župnicom.
Potonja je nakratko pregrađena kao župna dvorana s drugom namjenom. Nekadašnja bolnica i škola, koje su zaokruživale građevinsku cjelinu u zatvoreno dvorište s klaustrom, srušene su 1836. godine.
3. Razvoj samostana Rumbeck
Premonstrati se odlikuju posebnim karitativnim angažmanom i društvenim služenjem
od. Stoga su bolnica i mala škola te konak bili sastavni dio samostana. Posebnost samostana u Rumbecku bili su vrhunsko kvalitetno ruho i vez relikvija koje su izradile zborašice. Njima se i danas može diviti u obliku starog ruha, relikvija i izvezenih velikih oltarnih pala, zvanih antependiji, za razne crkvene svetkovine.
Vezovi su se izrađivali i za samostan Wedinghausen. Potječe iz 15. stoljeća
Tu je i radionica za bijeljenje platna i proizvodnja pređe. U Rumbecku je postojala razmjerno otvorena samostanska družba koja je nastojala služiti Bogu, pomagati ljudima i obrađivati zemlju.
Prorektorima je prvenstveno zadatak bio menadžment. Oni nisu bili samostanska braća kao u drugim redovima, nego zaređeni svećenici koji su mogli obavljati svoje svjetovne zadaće i voditi samostan bez ograničenja. Samostan kao središte obrazovanja, obrazovanja i umjetnosti bio je traženo mjesto. Da bi dobile takvo mjesto, morale su zborašice sa sobom donijeti miraz; manje novca nego zemlje, kojom su upravitelji upravljali, razmjenjivali i spajali u zaokružena područja do Soester Börde.
Primjer za to je Udenhof u Neheimu. Razvili su sustav od više od 59 takozvanih profitnih gospodarstava i površina koje su vodili zakupci i podlijegali porezima u obliku žitarica, obveznog rada itd. Župani su se vrlo pažljivo odnosili prema stanarima, jer su uvijek bili usmjereni na ekonomski uspjeh samostana.
Uz ekstenzivnu poljoprivredu i šumarstvo dosljedno su se osnivali i širili i drugi gospodarski sektori. Kao posebno vitalnu djelatnost treba spomenuti ribnjak, jer su samostanci meso smjeli jesti samo u ograničenim količinama iu određeno vrijeme. Riba je stoga postala tražena roba i njome se intenzivno trgovalo. Tako je stvoreno sedam samostanskih ribnjaka u Mühlbachtalu unutar pješačke udaljenosti od samostana (gornji samostanski ribnjak je ponovno otvoren kao močvarni biotop od strane udruge za podršku Dorf und Kloster Rumbeck eV). Voda iz mlinskog potoka također se koristila kao energija za pogon mlina koji je stajao u štali od lomljenog kamena na farmi. U zgradi do nje bila je pekara. Ciljano korištenje sirovina žitarica i vode naknadno je dopunjeno korištenjem opsežnih zaliha drva. Šuma je služila za vađenje građevinskog i običnog drva, za lov i prije svega za ishranu svinja hranjenih žirom.
Drvo se dalje prerađivalo neposredno u šumi, npr. B. u plameniku na drveni ugljen ili kao gorivo u staklani u šumi Rumbeck. Raznolike gospodarske aktivnosti samostana Rumbeck sada se mogu doživjeti na kružnoj pješačkoj stazi koju je izradio i dizajnirao Park prirode Arnsberg Forest uz potporu udruge za podršku Dorf und Kloster Rumbeck eV. Pojedinačne aktivnosti moguće je pratiti uz objašnjenja na 14 postaja. Posljednja faza gospodarskog razvoja samostana Rumbeck dosegnuta je 1750. godine s Rumbeckerovim čekićem, gdje je počela obrada željeza korištenjem vodene snage Ruhra.
Sve veći prihodi doveli su i do strukturalnih proširenja i obnova samostana, osobito u razdoblju baroka. Očito su bili spremni pokazati status koji su postigli. Cjelokupna unutrašnjost crkve s glavnim i dva bočna oltara veličanstveno je preuređena u baroknom stilu s tokarenim stupovima. Novi glavni oltar sa slikom sv. Nikole svečano je otvoren 1698. godine. Ubrzo nakon toga, 1724. godine, pod vodstvom proposta Snackhofa, zgrada proposta izgrađena je na starijim temeljima, nakon što je malo prije toga, 1697. godine, dovršena gostinjska kuća. Dakle, trebalo je 500 godina da se proizvede ova faza cvjetanja.
4. Značenje samostana Rumbeck
Zgrade samostana Rumbeck danas su uglavnom očuvane, s izuzetkom žitnice i bolnice. Žitnica je izgubljena kao zgrada, ali je još uvijek prisutna kao simbol gospodarski uspješne djelatnosti i stoga je treba istaknuti kao primjer središnje osnove života samostana. Farma, koja je osiguravala hranu za članove samostana, i danas radi kao farma - više od 1000 godina.
Crkva svetog Nikole služi kao župna crkva zajednice Rumbeck zajedno sa župnom dvoranom, koja je obnovljena nakon požara 1914. godine. Crkva je jedna od najstarijih dvoranskih crkava u Westfaliji sa snažnim romaničkim stupovima i dva uska bočna broda.
Samostanska struktura zahtijevala je veliku pozornicu za orgulje za članove samostana, koji su bili odvojeni
manje civilno društvo koje je sjedilo ispod slavilo je službu.
Pad broja posjetitelja crkve danas ne utječe na razvoj i usluge koje samostan Rumbeck pruža tijekom gotovo 900 godina. Bez krajolika samostana Arnsberg razvoj ovog krajolika bio bi zasigurno drugačiji, manje kreativan i edukativan, jer je stvoreni kapital samostan bez ograničenja ulagao u samostanske zgrade i oblikovanje krajolika. Dovoljan razlog da se orijentiramo na ono što su samostani u Arnsbergu postigli i da njihov način života prikažemo i ocijenimo uspješnim.
Dr. William Stevens | Arnsberg, 24. ožujka 2020
